Da li te srce boli, i sve se u tebi lomi, kad je ona tuzna? Da, to je Ljubav.
Ne mozes skinuti pogled, ili ruke sa njega? To nije Ljubav, to je Pozuda.
Da li bi mu dala svoje srce, svoj zivot, svoju smrt? Da, to je Ljubav.
Da li mu govoris svakog dana da je jedini na kojeg mislis? To nije Ljubav, to je Laz.
Da li si sa njim zbog te slepe, neshvatljive mesavine bola, srece i uzivanja, koja te privlaci k njemu, i cvrsto te drzi? Da, to je Ljubav.
Da li te privlace drugi, ali ipak ostajes sa njim, bez trunke pokajanja? Da, to je Ljubav.
Ponosna si na njega, i zelis svima da ga predstavis? To nije Ljubav, to je Sreca.
Da li zaplaces zbog njegovog bola, mada ga on dobro podnosi, jer je jak? Da, to je Ljubav.
Da li si sa njim, jer jedan pogled na njega, i srce tvoje preskace? To nije Ljubav, to je Strast.
Sa njim si, jer tako svi drugi hoce? To nije Ljubav, to je Lojalnost.
Da li on oseca tvoje srce, i dira te duboko u dusu, tako da te boli jako? Da, to je Ljubav.
Onda, zasto, zasto volimo kad je Ljubav tako bolna, i predstavlja takvo mucenje? Zasto u svojim zivotima svi tragamo za Ljubavlju? Za tom boli i agonijom? Tim mucenjem, koje nas ubija? Zasto? Zato sto je to LJUBAV.
Zelis ga, jer znas da je on tamo? To nije Ljubav, to je Usamljenost.
Da li prihvatas njegove greske samo zato jer su one deo njega? Da, to je Ljubav.